Nedavno me sretne moja komsinica Rada, gospodja u nojboljim godinama, baka preškolca Jovana i bez uvoda poče svoju jadikovku:
"Draga moja doktorka, Vi ste ucena žena, a bavite se i tim alergijama, kazite Vi meni šta su to grinje i odkud to čudo u mojoj kući. T a Vi zante da sma ja jedna od boljih domaćica, usisivač sam nabavila dok je komšinica G. čistila kuću metlom, a i dan danas me dobro služi. Kućica mi je kod kutijica, sve lepo ušuškano, uštirkano, mekano i toplo....A sad odjednom moj unuk Jova kad god dodje kod mene u goste počinje da kija, šmrca, kašlje i onda za par sati ga vode kući. Kažu ne može dugo ostati jer kod bake ima puno grinja. Otkod to kod mene, ne znam, ja znam da u našoj kući ni u najgoroj bedi nije bilo ni šuge ni vaški, odkud to čudo sada da zapatim?"
Kako je do detalja tekao razgovor sa mojom komšinicom ne bih Vas zamarala, ali problem koji je iznela je sve češći, i vezan je za mnoge zablude i nedoumice.
Grinje nisu bića iz svemira, one su ovde sa nama od kako je sveta i veka. Zbog svog ružnog izleda sva je sreća da su toliko sitne i golim okom nevidljive, jer život u kome bi smo gledali stotine i hiljade grinja svuda oko nas i ne bi bio neka zabava. Ako bi smo ih opisali u jednoj rečenici mislim da je najbolji opis: žive uz čoveka, i vole iste uslove kao i mi, tj da je toplo, vlažno, ušuškano i da imaju dovoljno hrane. A njihova hrana je naša koža! Kažu da svako od nas svori dnevno 1,5 gram peruti, što je skoro pola kilograma godišnje, a kako sve češće zajedno sa nama u kući žive i ljubici sa dosta perja, dlake i krzna, hrana im svakako ne nedostaje.
Naučnici kažu da savremen čovek sve više boravi u zatvorenom prostoru, čak i 90% svog ukupnog vremena, i da trećinu života provedemo u krevetu. Onda je jasno da smo stvorili pravi raj za grinje. Najviše ih ima upravo tu gde boravimo, ležimo, spavamo, odmaramo se....te su pravaća soba, krevet, dušek, jastuk, ćebe, mesta koja vrve od miliona i miliona grinja.. Kažem, sva sreća da su toliko sićušne pa ih ne vidimo. I to nije sve....
grinje vole toplo i vlažno, a naši savremeni stanovi su upravo idealni...Ako je temperatura stana tokom zime slučajno niža od 20 C odmah šaljemo reklamaciju JP "Toplana", a kako j ei vrapcima poznato da suv vazduh isušuje disajne puteve mi ga redovno vlažimo raznim "ovlaživačima vazduha". Pa ako je sve to još dobro ušuškano tepisima i itisonima od zida do zida, mekim jastučićima na krevetu, debelim vunenim ćebadima, heklanim dugačkim zavesama kao kod moje već pomenute komšinece, /koja još uvek čuva usisivač i 1950 i neke/ onda ne treba da se čudimo što sve vrvi od grinja....Nisu krive grunje, već naš stil života i potreba za konformom.
Ako se vratimo samo 100 godina unazad, spavaće sobe se zimi nisu grejale pa nikom nije smetalo kada se pokrije i "dunjom od perja", nije bilo debelih itisona već drveni podovi sa malim krparama koje su se lako prale, posteljina se nije odmah po ustajanju pakovala u kutije, već se iznosila na "pendžer" da se leti osunča a zime ceo dan smrzne, nije bilo mekanih dušeka već slamarice iz kojih su se zajedno sa slamom spaljivale i grinje.....
Kada sma to rekla mojoj dragoj komšini odgovrila je "ju doktorka pa zar u srednji vek da se vratim"? Ima pravo, ne treba ponovo unositi slamaricu ali promeniti stil i navike u životu ipak možemo.
Dva su osnovna pravila u borbi protiv grinja:
dobra ventilacija i mala vlažnost vazduha. Girnje
mrze suv i hladan vazduh zato samnjtie temperaturu bar u spavaćoj sobi ispod 20 C uz smanjiti vlažnost vazduha na oko 50%. Nekada je to lakše reći nego zaista sprovesti, ali bar pokušajte da izbegavate sušenje veša u kući, smanjtie količinu boljaka i slično. Kažu da ukoliko u jutro primetite da je donja ivica prozora u spavaćoj sobi orosila sigurno je je vlažnost vazduha velika i idealna za razvoj grinja.
Usisavanje i čišćenje je jako važno, ali kažu da se korišćenjem starih usisivača bez dobrog filtera /HEPA ili vodeni/ napavi veće zlo nego kada se ne usisava. U svakom slučaju smanjite nepotreban namešataj, birajte nameštaj koji ima što manje tapaciranih tekstilnih delova /drvo, plastika, koža../ podovi treba da se lako brišu a ne da su prokriveni debelom tepesima, izbacite nepotrebne zavese..
Posebnu pažnu posvetite krevetu i mestu gde se odmarate. Najveća količina grinja je u jastucima i madacima, jer i kada smanjtie vlažnost u sobi, tokom noći od znoja, izdahnutog vazduha i vlažnosti tela grinje dobiju dovoljno vode za svoj opstanak. Kada je sprovedeno istraživanje koliko ljudi često peru jastuke i pokrivače, u preko 90% slučajevo odgovor je bio "niakda, peremo samo jastučnice i navlake"..A da bi se grinje "ubile" potrebno ih je sat vreman izložiti temperaturi preko 60 C. Sve što se ne može oprati na toj temperaturi, trba zameniti za materijale koji se mogu iskuvaati ili ga bar duže sušiti u mašini za sušenej veša- Ukoliko se nešto ne može oprati stavite ga u plastičnu vreću i spustite u zamrzivač na par sati. Ili ga držite na hladnom jedan dan i...grinje će uginuti. Ja se sećam da je moja baka iako nije imala alergiju na grinje tokom zime posteljinu držala na prozoru od jutra do večeri da se "dobro smrzne"...
.Interesantno je da je u dušeku osoba koje su "uredne" i svako jutro nakon ustajanja nameste svoju postelju nadjene veće količine grinja nego kod onih "neurednih" koji se samo izvuku iz kreveta i ostave posteljinu nenameštenu. Razmljivo, kod ovih "neurednih" grinje ne ostanu ušuškane, već izložene suvom vazduhu dehidriraju i sporije se razmnožavaju. Ovo je jako obradovalo neke od alergičnih na grinje kao argument više za "brzo napuštanje spavaće sobe".
Kao mere suzbijanja grinja mogu da se koriste i akarocidna sredstva, pri čemu osobe sa astmom moraju biti oprezne, tj tretman akarocidima treba da vrši neko ko nema respiratone tegobe jer mogu da imaju iritativan efekat na već ionako osetljiv disajni put.
I na kraju, čak i ako sprovedete sve mere za smanjenje količini grinja u kući, ukoliko imate simtpome alergijskog rinitisa i/ili astme neophodno je da uz kontrolu svog lekara uzimate i dogovarajući preventivnu terapiju.
I na kraju, da se vratimo- na početak priče. Moja komšinica se teškog srca odrekla zavesa, tepiha, heklanih jastučića, izbacila je tepihe, kupila i nov usisvač, sve za ljubav malog Jove- A njen unuk Jova kada dolazi kod bake uzme dodatnu preventivnu terapiju i bez tegoba provede lep vikend.
http://www.netdoctor.co.uk/health_advice/facts/allergyhousedustmite.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/House_dust_mite
http://lancaster.unl.edu/pest/Resources/DustMites
Mr sci. med. Dr Dušica Jarić
Specijalista za plućne bolesti